Citat dana

"Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

Iv 15, 12

Vrijeme kod nas

Foto dana

Karikature

humor_21.jpg

Kontakt

Radunice bb

72230 Žepče

Bosna i Hercegovina

Tel/fax ++387 32 885067

Bili smo u Vukovaru 12. studenoga 2017.

Krenuli smo ujutro u šest sati, prešli granicu na Orašju, te u deset stigli u Vukovar. Po dolasku u grad obišli smo oštećeni vodotoranj – simbol stradanja i opstojnosti. Oko tornja su skele, jer traje obnova, a saznali smo da će se moći nakog obnove popeti na taj pedeset metara visok opservatorij, te razgledati grad. Potom smo pogledali u pastoralnom centru župe Sv. Filipa i Jakova kratki film o stradanju Vukovara, a zatim sudjelovali kod pučke župne mise.

 Euharistijsko slavlje je predvodio domaći župnik fra Ivica, dok je sama liturgija bila obogaćena slavljem krštenja troje djece i blagoslovom bračnih parova koji slave „okrugli“ jubileje – pedeset, četrdeset, dvadeset i pet ili neku drugu obljetnicu.

U popodnevnim satima smo posjetili vukovarsku ratnu bolnicu.

S velikom pažnjom smo pogledali dio bolnice u atomskom skloništu, pogledali dokumentarni film, te poslušali kratko predavanja o zbivanjama u bolnici i drami koja se odvijala cijelo ljeto i jesen te tužne 1991. godine. Mogli smo vidjeti maketu bolnice iz tih dana, kao i pročitati kroniku zbivanja napisanu na zidnim pločicama. Sam sudionik tih zbivanja bez imalo mržnje pojasnio nam je da samo istina oslobađa! A istina je gorka i bolna.

Nakon kratkog pješačenja kroz opustjeli grad pohodili smo spomenik s golubicom na poljima poljoprivrednog dobra, a onda i hangar na Ovčari. U tišini i s tugom smo slušali što se sve zbivalo u studenom '91. na Ovčari, iščitavajući imenja odvedenih i ubijenih ranjenika i hrvatskih branitelja. Put nas je potom odveo na vukovarsko groblje, gdje su iz masovne grobnice ekshurana tijela stradalih. Najstarija osoba u toj grobnici je imala 104 godine, a najmlađa manje od godinu dana. Prohladan siv jesenjski dan dodatno je dočarao tragediju i stradanje hrvatskih branitelja i ranjenika odvedenih iz bolnice, kao i svih nevinih žrtava. Zajedno smo izmolili opijelo za sve stradale i molili za pronalazak onih koji imaju svoje ime i prezime a vode se kao nestali. A takvih je još pola tisuće.

Oni malo stariji među nama su se prisjetili i svojih ratnih dana od 1992. do 1995. godine u žepačkom okruženju, kao i stradanja – više od četiri stotine poginulih i mnoštva ranjenih žepčaka tih ratnih godina. Goga se prisjetila svojih prvih bolničkih dana i puknute glave jednog nesretnog ranjenika, kao i kasnijeg mnoštva ranjenih. Uz veliki centralni križ na groblju uslijedila je i molitva za mir. U šutnji i dostojanstveno pohodili smo grobove ratnog zapovjednika Blage Zadre, hrabrog Marka Babića i drugih sahranjenih na tom groblju. Još mnogi prazni grobovi vape za tijelima ostalih stradalih, jer svaki čovjek ima pravo na dostojanstven ukop.

 

Prije samog povratka pohodili smo i Trpinjsku cestu – „Groblje tenkova“. Na tenku su se igrali najmlađi, hvala Bogu, ne shvaćajući sve razmjere tragedije rata.

I.O.

 ___________________  

           Pročitajte pjesmu o Vukovaru, koju je napisao poznati novinar, esejist, rođen u Vukovaru 1960., ubijen za vrijeme pada Vukovara XI. 1991.:

                                                        Siniša Glavašević: Priča o gradu

 

Odustajem od svih traženja pravde, istine,

odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu,

odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.

Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu.

Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?

Kome ostaviti grad?

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša,

dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici,

dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje,

tko ce Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško,

ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena,

sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao

jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima,

nema kina u kojem ste gledali najtužniji film,

vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi.

Prvo, svoju prošlost,

tražiti svoje korijenje,

zatim, svoju sadašnjost,

a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.

I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama.

Samo skriven.

Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

 


 

Broj posjeta

Broj prikaza (hitova) članaka
299050

Tko je online

Imamo 218 gostiju i nema članova online