Citat dana

"Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

Iv 15, 12

Vrijeme kod nas

Foto dana

Karikature

karikature0007.jpg

Kontakt

Radunice bb

72230 Žepče

Bosna i Hercegovina

Tel/fax ++387 32 885067

I. korizmena nedjelja 2018.

Propovijed na početku korizme - I. nedjelja korizme

Desetog veljače smo proslavili blaženog Alojzija Stepinaca. Živio je u teškim vremenima, a vidimo da su za njega i danas teška vremena. Ima ih koji mu predbacuju da je radio zlo, surađivao sa zločincima. Drugi vele: premalo je učinio za ugrožene i obespravljene u ratu, mogao je, morao i trebao puno više učiniti. Mi vjerujemo u njegovu svetosti i herojske kreposti dok se borio za male ljudi za vrijeme Drugog svjetskog rata; suprostavljao se Paveliću i poslije Titu. U poraću nedužno pritvoren i sustavno blaćen; krivo optužen; pokušali su ga podmititi, korumpirati, ponuditi nagodbu! Na kraju su ga krivo osudili i u pritvoru trovali kroz hranu. Istina se nije smjela doznati.

Za pravednog čovjeka možemo reći da su vazda teška vremena. No, blaženi Alojzije, govoreći o vremenima u kojim živimo, o čovjeku i odgajanju, o potrebi u njemu čiste nutrine, naglašavao je nužnost formirati čovjeka na sliku Božju. Odgajati čovjeka za ispravno  djelovanje; odgajati čistu savjest, odgajati za vrednote, a onda će i vremena biti dobra. Veli on ovako: „Da li je danas išta važnije nego li tražiti ljude, ili bolje reći formirati, stvarati značajeve. Ta zar nije na primjer čudno, kad se ljudi tuže, da su vremena u kojima živimo zla. Do iznemoglosti upravo čujemo ponavljati frazu: Vremena su žalosna, vremena su zla. Ali pitam vas, što je zapravo vrijeme? Zar nismo mi to vrijeme? Da! Mi stvaramo vrijeme. Kakovi su ljudi takovo je i vrijeme. Ako mi budemo dobri, bit će dobro i vrijeme. Ako mi budemo zli, onda ćemo uzalud iščekivati bolja vremena.“ (Katoličkim srednjoškolcima, 23. svibnja 1940.)

Zar je danas teže živjeti nego prije sto godina ili u vrijeme Drugog svjetskog rata? Ljudi vole reći u površnom razgovoru da je danas jako teško a ljudi zli. Jedan popularni pjevač ovako pjeva: „Jer ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla; i tko ljude sluša, taj uvijek nastrada!“ Svakako je ovo dio istine. Dio. Drugi dio istine jest da su ljudi Božja djeca. A Bog je s njima sklopio savez. Bolje je reći: dao im je zavjet vjernosti!

Bog se zavjetovao ljudima

U prvom čitanju iz Knjige Postanka slušamo o sklapanju saveza Boga i čovjeka. Bog se obvezuje ljudima da neće više uništiti zemlju i ljude silnim potopom. Veli Stvoritelj: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje.“ (Post 9, 12-13)

Teolozi ističu kako je bolje koristiti riječ zavjet nego savez. U savezu su dvije strane i svaka se mora držati svoga. Savez je potpuno profana riječ. Savez degradira Boga do ravnopravnog partnera čovjeku, što Sveto Pismo uporno otklanja i naziva Boga Gospodarem. Savez ne može postojati bez dvojice, i čim jedna stranka odstupi, savez prestaje. Izraelski narod je više puta otkazao ovaj „savez“ ali on i dalje ostaje na snazi. U Bibliji se radi o puno većem i važnijem odnosu: sinovskom – očinskom odnosu, a ne o dvije osobe koje samo imaju interes svaka za sebe. Često se koristi i izraz „Zaručnik“, „Zaručnica“. (Ljudevit Rupčić: Zavjet – savez)  U zavjetu Bog daje obećanje, i ostaje vjeran, makar se ljudi i ne držali svoga – on vjeran ostaje. „Ne budemo li vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!“ (2. Tim 2,13) Njegov zavjet (obećanje) je temelje da se ljudi smiju i trebaju pokajati i vratiti zavjetu. Upravo u korizmi stavlja nam se pred oči Božja vjernost! I poziv nama: vrati se Gospodinu, Bog ti se raduje; obrati se i vjeruj.

 

Sklopljen savez – dali smo zavjet!

Noa sklapa savez u ime čovječanstva. Uvijek dolazi inicijativa od Boga. Puno puta su ljudi sklapali s Bogom saveze. Prisjetimo se Abrahama, Izaka, Mojsija, Davida. I svaki svećenik, redovnik, časna sestra, sklapa s Bogom savez/zavjet! Za redovnike i redovnice se veli: „vječni zavjeti“; položili doživotne zavjete!!! Za njih je puno bolje držati se tih zavjeta nego ih kršiti! A Bog ostaje vjeran savezu. Ovo vrijeme korizme je prilika provjeriti kako stojimo glede zavjeta! Svaki od nas kršćana je u zavjetu prema Bogu: Zavjetovali smo se vršiti njegovih deset zapovijedi, zavjetovali smo se (dali riječ!) da ćemo promišljati o Isusovim riječima, držati se svetih nauka. Zavjetovali smo se kroz molitvu ići na ispovijed i popravljati učinjenu nepravdu! Popraviti zlo koje smo prouzročili. U času krštenja naši roditelji daju zavjet Bogu u ime nas.

Mladić i djevojka daju jedno drugom zavjet u času sklapanja braka: ljubit ću te i poštovati sve dane života svoga. Imat ću strpljenja s tobom u lijepim i malo manje ugodnim trenutcima. Trgovci daju zavjet na deklaraciji proizvoda: u ovoj kutiji se nalazi takav proizvod, težak je toliko grama, ima garanciju toliko vremena, točno se nalazi ono što smo napisali. –Naljutimo se kad netko slaže ili dadne krivu zakletvu. Naljutimo se kad kupimo u trgovini proizvod kojem je istekao rok: osjećamo se prevareni. Veliki trgovački lanci imaju običaj staviti naljepnicu preko naljepnice, postaviti novu deklaraciju. I napisati sitno, jedva vidljivim slovima, tekst kojim sebe ograđuju od odgovornosti. Ponesite naočale u trgovinu i pročitajte što piše sitnim slovima. Sve je to dio pogodbe i trgovine.

Za nas katolike upravo je korizma vrijeme provjere koliko smo ozbiljno shvatili zavjet ljudskosti i koliko se držimo zavjeta. Zaustavi se čovječe u ovo vrijeme dok je još zima i priroda miruje, ispitaj svoje srce i povrati vjeru. Nisu vremena zla. Ljudi mogu biti zli. –Nisu samo katolici obavezni držati se zavjeta – nego svaki čovjek.

 

Kušnja – biti u pustinji

 

Evanđelje donosi kratak tekst o Isusu u pustinji. Bijaše četrdeset dana u pustinji kušan raznim kušnjama. Isusova prva korizma. Postio je i molio; bio okružen zvijerima a anđeli mu služahu. Isus svojim primjerom pokazuje što nam je činiti. Posebno u teškim situacijama važno je pronaći vrijeme za molitvu i post! Post hrane, post pića, post od pretjeranog druženja, post od buke! Post od pretjeranog gledanja u mobitel i televiziju.

Korizma se još zove i četrdesetnica. Brojka 40 se često spominje u Bibliji. Ima simbolično značenje, a više puta i doslovno! Tko je poznavao mons. dr.  Marka Josipovića, profesora na teologiji u Sarajevu, zna da je bio teško bolestan, te se očekivalo da će od tumora 1996. – 97. – 98. godine umrijeti. Kroz disciplinu, ustrajnu molitvu, te strogi post od 42 dana, pobjedio je rak želuca. Kroz vrijeme posta pio je samo jednu vrstu čaja i jeo nešto malo bobica dnevno. On sam je spominjao da je „rak umro od gladi“. Nakon više operacija, i ponovljenog posta od 25 dana, ozdravio je i oporavio se. Postom i molitvom jačao je svoj duh; tijelo je slabilo, no nakon određenog vremena i tijelo je ozdravilo. Važno je ustrajati.

Isus svjesno izabire pustinju kao mjesto priprave za godine javnih nastupa. Odbija napast i napasnika. Odbija zvijeri, oblači se u postojanost i ustrajnost. Vjera je živa kad je pretvorimo u komunikaciju s Bogom - u molitvi; kad se Bogu povjerimo sa svojom ograničenošću i slabošću, jer Bog pomaže u našoj slabosti, nosi nas kroz nesavršenosti, da se uvježbamo pobjediti.

Jedan teolog zgodno veli: Bog nas ne oslobađa boli i patnje, ne štiti nas od ranjavanja. On s nama podnosi bol. Zajedno s nama trpi i nosi križ. Nisi sam.

 

Koja su vremena teška?

 Je li korizma teško vrijeme? Je li vrijeme kad nemamo novca teško? Je li ići u školu teško vrijeme? Ili možda najteže vrijeme ne primati plaću godinama – pa se ljudi dadnu u štrajk glađu? Poslovica veli: svako vrijeme ima svoje breme.

U kronici župe Radunice, prema sjećanju mještana, župnik Matej je zabilježio zgodu jednog svog predšasnika iz vremena dok su turci Bosnom vladali. Kroničar bilježi zgodu o o župniku fra Iliji, koji je bio marljiv, čio, jak i poduzetan. Popravljao je župnu drvenu crkvu, ograđivao crkvenu zemlju, poticao ljude na rad i odgajao ih. Priča veli da ga je ispred kućara susreo na putu neki turčin i zapovjedio mu da mu se sklone s puta. No, fratar ne htjedne. Na to ga turčin udari šakom, a on njega nogom, pa priskoči, pograbi turčina, udari njim o tle, i da ga turčin nije molio i zaklinjao, bi ga - vele – zadavio. Poslije ga je ovaj turčin iz daleka pozdravljao i sklanjao mu se. –Bilo je to vrijeme: tko jači – taj kvači!

Tko jači – taj kvači! –i danas je isto. Slabo se ljudi mjenjaju. Veliki stiskaju malene, bogate zemlje su još bogatije, razvijeni se usavršavaju. Ipak, učiti nam je od Isusa što činiti. Sveti Marko zapisa: „Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 'Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ –Vrijeme se ispunja, približilo se Božje kraljevstvo. Obrati se. Misli na sebe.

Vazda će biti jačih; onih koji se žestoko „zauzimaju za sebe“! Ti se, pak, obrati.

Uvijek će biti bogatih i siromašnih! – Ti se nastoj obogatiti dobrim djelima!

Bit će sva sila ponuda, dobrih „popusta“! – Ti se prihvati Božje ponude. Bog daje najbolje kamate!

Ove korizme posti od suvišnih riječi; čitaj Božju riječ i o njoj razmišljaj.

I ove korizme će biti poziva za humanitarne akcije! –Pomiri se s tim da nikog ne možeš spasiti ali možeš dati svjedočanstvo ljubavi! Pomozi koliko možeš! Vazda ćete imati siromaha uza se! 

Bit će u korizmi rođendana, slavlja, veselja! Ti zajedno s njima slavi, ali nađi vrijeme kad ćeš se suzdržati i postiti, bit ćeš sebi zahvalan. Reci sebi „ne“! i zagospodarit ćeš svojim strastima i prohtjevima. I pomozi drugima od svog posta!

Ipak, ne zaboravi: Bolje je grickati čokoladu nego ljude oko sebe!

I.o. 

Broj posjeta

Broj prikaza (hitova) članaka
64705

Tko je online

Imamo 210 gostiju i nema članova online