Citat dana

"Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

Iv 15, 12

Vrijeme kod nas

Foto dana

Karikature

humor_felix_gk_5_17_w-696x806.jpg

Kontakt

Radunice bb

72230 Žepče

Bosna i Hercegovina

Tel/fax ++387 32 885067

23. kroz godinu A – 10. rujna 2017. - propovijed

Nakon što su više puta ponovili svijetu gotovo sve što su znali o Isusu, odlučili su zabilježiti njegovu nauku i život. Onako kako je on učio i govorio, te što se događalo s onima koji su ga slušali.

Znate li što znači riječ diskusija a što znači diskurs? Ove riječi čujemo na radiju i televiziji.

Diskusija, rasprava ili debata, može biti usmena ili pismena, temelji se na iznošenju misli (za razliku od pripovijedanja i opisivanja koji se temelje na zapažanju promjena u vremenu i prostoru).

U raspravljačkim se tekstovima tumači, obrazlaže i prosuđuje na osnovi istinitih činjenica i dokaza (argumenata). Kao dokazi i potvrde mišljenja iznose se citati, dokumenti, statistički podatci, općeprihvaćene činjenice, spoznaje i vrijednosni sudovi.

Rasprava se često pokreće oko neke postavljene teze ili tvrdnje, pa se sudionici odlučuju za ili protiv obrazlažući i argumentirajući svoje mišljenje.

Prema rječniku diskurs znači: govor, razgovor, rasprava, raščlanjivanje. U književnom smislu diskurs je tekst kao ostvarenje dijaloga između pisca i čitatelja. No diskurs je i način i stil nečijega izlaganja s obzirom na temu ili područje djelatnosti u kojem se ostvaruje. Pa tako imamo društveni, politički, znanstveni, književni ili neki drugi diskurs.  

Diskurs je predmet proučavanja raznih znanosti. Pojam potječe od latinske riječi discursus, a znači trčanje naprijed i nazad, optrčavanje, znači i običan razgovor, dok latinska riječ discurrere znači trčati uokolo. Isus je iznosio nauku, diskutirao sa sugovornicima, a onda je jasno iznosio nauku, donoseći pravila i argumente!

 

I u današnjem evanđelju čitamo i razmišljamo o Isusovom diskursu: život zajednice i pitanje o prekoravanju, opomeni u zajednici onih koji nisu dobri. Današnje Evanđelje govori o bratskoj ispravci i zajedničkoj molitvi. Nastavak Isusovog govora u Matejevom Evanđelju  govori o oprostu (Mt 18, 21-22) i prilaže prispodobu o pomilovanju bez ograničenja (Mt 18, 23-35). Ključna riječ u ovom drugom dijelu je "oprostiti". Naglasak je na pomirenju.

Da bi zaista moglo doći do pomirenja koja će omogućiti djeci da se vrate s lošeg puta, važno je znati kako dijalogizirati i oprostiti, jer je temelj bratstva besplatna ljubav prema Bogu. Razmišljamo li samo ljudskom logikom, uvijek ćemo dati negativan odgovor na pitanje: treba li oprostiti. Na primjer: netko nam je ukrao novac! –Rekli bi: neka vrati, nema oprosta! Vodimo se logikom: oko za oko; tko te jednom prevari – opet će. Prebacivši se na Isusovu logiku, možemo učiniti korak naprijed i zajednica će biti znak nebeskog Kraljevstva. Nije lako oprostiti. Postoji određena tuga koja nastavlja udarati srce nakon oprosta i kod oprosta. Tuče kao čekić. Pulsira u srcu i u glavi kod praštanja: opraštam ali me jako povrijedio; ako mu oprostim i zaboravim, onda me još više zgazio i ponizio... Postoje osobe koje kažu: "Opraštam, ali ne zaboravljam!" Postoje osjećaji u nama koji kruže kroz krv i pamet: ljutnja, napetosti, sukobi, različita mišljenja, provokacije koje otežavaju pomirenje i povjerenje. Doista je teško oprostiti. No, ne i nemoguće!

Raspored Isusove riječi u pet Velikih govora Evanđelja po Mateju ukazuje da su krajem prvog stoljeća kršćanske zajednice – možemo reći prve župe - imale vrlo konkretne oblike kateheze. Isus je govorio, a Matej je u Evanđelju zabilježio što činiti kada dođe do sukoba, što učiniti kad netko pogriješi, jer je ovo bilo važno slušateljima. Što učiniti kad se ljudi u crkvi, članovi zajednice, sukobe? Koji je kriterij za rješavanje sukoba. Matej je sakupio one Isusove fraze koje mogu pomoći zajednicama od kraja prvog stoljeća da prevladaju dva akutna problema: s kojima su se morali suočiti u tom trenutku: A) egzodus (istjerivanje,progon) malenih zbog skandala i B) potrebu za dijalogom kako bi prevladali krutost, strogost u prihvaćanju malenih i siromašnih u zajednici.

Evanđelist Matej upućuje na bratsku opomenu i snagu opraštanja. Ovi stihovi daju jednostavne norme o tome kako postupiti u slučaju sukoba u zajednici.

Kao prvo, jako je važno ne osuditi u startu, nego tražiti rješenje. Jer nismo pozvani suditi. I papa Franjo zna često izgovoriti ovu rečenicu: Tko sam ja da sudim. Drugo: naći načina kako nešto izreći. Često smo grubi i brutalni u svojim iskazimo, jednostavno ne pazimo što kažemo, saspemo sve u lice... izgrdimo i još više napravimo jaz prema bratu ili sestri koji je pogriješio. Treće: kad si sam razgovarao s njim, a nisi uspio postići napredak, zamoli nekog dobro druga, brata, prijatelja, poznanika, da on porazgovara s njim. Traži pomoć treće strane, nekog neopterećenog, pametnog.

Ako brat ili sestra griješe, ako bi imali ponašanje koje nije u skladu s životom zajednice, ne bi ih se trebalo odmah osuditi. Potrebno je samo pokušati razgovarati s njima. Tada je potrebno pokušati upoznati i druge razloge. Pokušaj saznati zašto se to dogodilo. Evanđelist nastavlja: ako nema napretka u razgovoru, neka dvije ili tri osobe zajednice porazgovaraju. Samo u posebno teškim slučajevima potrebno je izložiti problem cijeloj zajednici. Mi običavamo na sva zvona trubiti o nečijem grijehu ili pogrešci: On je takav i tako, to je učinio... Preporuka i pravilo je da više osoba s njim porazgovara. Tek onda reći zajednici. A ako osoba odbije slušati zajednicu, onda biste ih trebali smatrati "grješnikom ili nepopravljivim", to jest kao nekoga tko nije dio zajednice. Stoga, mi je ne isključujemo, već je sama osoba koja sebe isključuje. Zajednica okupljena samo potvrđuje ili ratificira isključenje.

Milost da bi mogla oprostiti i pomiriti se u ime Boga dana je Petru i apostolima, i ovdje u diskursu zajednice samoj zajednici ( Mt 18,18). Ovo otkriva važnost odluka koje zajednica preuzima u odnosu na svoje članove. U naše župne urede stiže povremeno iz Njemačke ili Austrije obavijest kako je netko istupio iz Katoličke crkve. Kad se dotičnog upozna s ovim, onda se oni nađu u neobranom grožđu, pa se preznojavaju i čude. Oni su zapravo, sami sebe isključili – a tamošnji činovnik samo napiše što su izjavili pred njima. Oni bi htjeli ovdje biti katolik – jer je jeftinije, a tamo ne biti katolik – jer je tamo kao skuplje – moraju plaćati porez.

U nastavku Evanđelja nalazimo da je Molitva zajednička. Postoji osobna i zajednička molitva. Ne samo u crkvi, nego u obitelji. Isključenje ne znači da je osoba napuštena svojoj sudbini. Ne! Osoba može biti odvojena od zajednice, ali nikada neće biti odvojena od Boga. Bog ne otpisuje! U slučaju da razgovor u zajednici ne donosi nikakav rezultat, a osoba ne želi biti povezana u životu župne zajednice, još uvijek ostaje posljednja mogućnost da ostane zajedno s Ocem kako bi doživio pomirenje. Isus jamči da će nas Otac slušati što molimo: ako dvojica ili trojica ili desetero u molitvi traže nešto, Bog će im darovati; jer „gdje se dvoje ili trojica sabrana u mom imenu, ja sam tu među njima ".

   Sveti Jeronim govori kako se mi sami ne znamo dobro postaviti prema grješnicima. Glavni pokretač djelovanja bi nam trebalo biti dobro i spasenje drugih. Zbog toga potiče da opraštamo i skrbimo savjetom i pomoću, a ne da se udaljavamo zbog povrijeđenog ponosa: „Ako protiv nas sagriješi naš brat i na bilo koji način nas uvrijedi, ovlašteni smo da mu oprostimo. To nam je čak i dužnost. Zapovjeđeno je da ‘duge otpuštamo svojim dužnicima’. To nam je čak i dužnost. Ali ako tko sagriješi protiv Boga, to nije u našoj slobodnoj odluci. Božansko Pismo kaže: ‘Ako sagriješi čovjek protiv čovjeka, za nj će moliti svećenik. Ali ako sagriješi protiv Boga, tko će za nj moliti?’ Mi smo, naprotiv, dobrohotni pred uvredom Boga, ali zapadamo u mržnju prema vlastitim uvredama.“ Nepraštamo kada nas uvrijede!

 Isus je uvijek prisutan u zajednici! Razlog sigurnosti da ga čuje Otac jest Isusovo obećanje: "Jer gdje su dva ili tri koji se susreću u moje ime, ja sam tu među njima!" Isus je središte, centar zajednice, i uvijek će se moliti s nama Ocu, kako bi mogao dati dar povratka brata ili sestre koji su se isključili.

 
Pitanja za osobno promišljanje
 • Primjećujemo da nam je teško oprostiti. Posebno mi u Bosni imamo nekada tvrde stavove, kojih se ne odričemo i ne popuštamo. Zašto nam je, zapravo, tako teško oprostiti? Jer je život težak! Da li u našoj zajednici ima prostor za pomirenje? Koliko mi znači oproštenje i ponuda oprosta? Da li bi volio da mi se zaista oprosti? Što bih ja bio spreman učiniti da mi drugi oproste? 
• Isus kaže: "Jer gdje god se nalaze dvoje ili troje koji se susreću u moje ime, ja sam i ja među njima." Što to danas nama znači? Želimo li moliti zajedno? Da li uopće molimo? Držimo li vrijednim odlazak na zajedničku molitvu u crkvi?

• Vjerujemo li u snagu zajedničke molitve? Jedna obitelj je u vrijeme bankarske prijetnje (prije deset godina) da će im uzeti kuću i cijelo imanje, svako veče usrdno molila da Bog pošalje pomoć. Čak su muž, žena i njihovi roditelji postili, navečer palili svijeću i okupljeni molili pomoć. I pomoć je stigla. Hvala Bogu, nisu im oduzeli kuću! Vjerujem li i ja u snagu zajedničke molitve? 

Broj posjeta

Broj prikaza (hitova) članaka
147457

Tko je online

Imamo 35 gostiju i nema članova online